Don Grgo Marković prva sveta misa u Kučinama

𝐌𝐢𝐬𝐚 𝐣𝐞 𝐳𝐚𝐩𝐨𝐜̌𝐞𝐥𝐚 𝐮 𝟏𝟎:𝟑𝟎 𝐬𝐚𝐭𝐢, 𝐧𝐚 𝐤𝐨𝐣𝐨𝐣 𝐬𝐮 𝐩𝐫𝐢𝐬𝐮𝐬𝐭𝐯𝐨𝐯𝐚𝐥𝐢 𝐛𝐫𝐨𝐣𝐧𝐢 𝐳̌𝐢𝐭𝐞𝐥𝐣𝐢 𝐢𝐳 𝐦𝐚𝐭𝐢𝐜̌𝐧𝐞, 𝐚𝐥𝐢 𝐢 𝐨𝐬𝐭𝐚𝐥𝐢𝐡 𝐳̌𝐮𝐩𝐚.

 

Valja naglasiti da je don Grgo prvi svećenik u zadnjih 200 godina, a da je rodom Kučinjarac (Kučinjanac).

U nastavku dajemo 𝐬𝐚𝐳̌𝐞𝐭𝐚𝐤 𝐩𝐫𝐨𝐩𝐨𝐯𝐢𝐣𝐞𝐝𝐢:

 

Don Grgo je u svojoj ”teškoj”, ali nadasve mudroj propovijedi istakao važnost prioritiziranja životnih puteva i svjetonazora te uočavanja razlika između istih s naglaskom na donošenju odluka prepoznajući onaj pravi Put.

Ističe citat današnjeg evanđelja: ”𝐷𝑜𝑖𝑠𝑡𝑎, 𝑔𝑑𝑗𝑒 𝑣𝑎𝑚 𝑗𝑒 𝑏𝑙𝑎𝑔𝑜, 𝑜𝑛𝑑𝑗𝑒 𝑐́𝑒 𝑣𝑎𝑚 𝑖 𝑠𝑟𝑐𝑒 𝑏𝑖𝑡𝑖.”

 

Nadalje će don Grgo, ne misli se na biološko srce, već na najdublju bit ljudskoga bića. Tu se nalazi razum, volja, planovi i razmišljanja. Srce zamislimo kao oltar, kao tron na kojem uvijek netko sjedi.

”𝑇𝑘𝑜 𝑗𝑒 𝑛𝑎 𝑜𝑙𝑡𝑎𝑟𝑢 𝑚𝑜𝑔𝑎 𝑠𝑟𝑐𝑎?”

 

Kako nastavlja, ako nema Boga, Boga s velikim ”B”, tu se onda nastane oni bogovi s malim ”b”.

”…𝑎 𝑧𝑎 𝑣𝑙𝑎𝑠𝑡𝑖𝑡𝑢 𝑑𝑢š𝑢, 𝑘𝑜𝑗𝑎 𝑗𝑒 𝑗𝑒𝑑𝑖𝑛𝑎 𝑣𝑗𝑒č𝑛𝑎 𝑢 č𝑖𝑡𝑎𝑣𝑜𝑚 𝑚𝑜𝑚 𝑏𝑖ć𝑢, 𝑛𝑖𝑘𝑎𝑑 𝑣𝑟𝑒𝑚𝑒𝑛𝑎 𝑛𝑒𝑚𝑎.”

 

Don Grgo tijekom svoje propovijedi postavlja mnogo pitanja, koja će u slušateljevu uhu odzvoniti, stvarajući jeku u razumu istoga, preispitujući istinsku srž čovjekova bića.

Vadi one najdublje istine, koje će, kako kaže, isplivati na površinu tek onda kada čovjeka pritisnu okolnosti, kada se pokaže prava ”slika” istoga.

 

Poziva čovjeka da se pomoli, da pođe na Svetu Misu, da primi Euharistiju, neka izmoli nešto, i ako ne osjeti promjenu, spreman je, kako kaže, ponuditi svoju haljinu i misnicu i albu.

Lijek jedino ima Bog koji ti može dati onu radost i onaj mir. I da to nije tako, nastavlja, tko zna koliko još godina ne bi bilo svećenika iz Kučina.

Navodeći primjer Glorie Polo, zubarice iz Kolumbije, koju je u najboljim poslovnim i karijernim godinama pogodio grom ispred fakulteta, naglašava da smjer ljudske težnje treba biti prema onome duhovnome i oku nevidljivome.

Naime, Gloria Polo bila je s one ”druge strane” i vratila se među žive. Bog joj je, kako kaže, pokazao i pakao i nebo, njenu knjigu života, svaku odluku i motiv kojeg je imala te se sa svime zgrozila.

Bog joj je dao iskustvo života poslije smrti.

Gloria se od Boga udaljila onoga trenutka kad je se njena karijera počela penjati strmovito. Čitav život trčala je za novcem, uspjehom i društvenim statusom. Bog joj tada priopćava kako joj s ”one strane” ne može pomoći ništa od toga za čim je trčala tokom ovozemaljskog života, već samo ono što je stekla u svom srcu. Gloria se odrekla sveg statusa, stomatoloških ordinacija i novca, stekla milost i ispunila svoje srce Bogom te postala istinski sretna.

Dajući primjer kroz jutarnje životne navike, don Grgo naglašava razliku između onoga čime hraniš svoju dušu. Čitajući svakodnevne novosti, sitnarije i šund, osjećaš se prazno, a ujedno težak i sebi i drugima. Počinjući dan s molitvom, ti si lagan, poletan, imaš snage za susret s drugom osobom, uputiti osmijeh, biti ispružena ruka.

”𝐷𝑜đ𝑖 𝑛𝑎 𝑘𝑙𝑎𝑛𝑗𝑎𝑛𝑗𝑒 𝑝𝑟𝑒𝑑 𝑃𝑟𝑒𝑠𝑣𝑒𝑡𝑖𝑚 𝑆𝑎𝑘𝑟𝑎𝑚𝑒𝑛𝑡𝑜𝑚 𝑂𝑙𝑡𝑎𝑟𝑠𝑘𝑖𝑚 𝑖 𝑔𝑙𝑒𝑑𝑎𝑗 𝑘𝑎𝑘𝑜 𝑡𝑖 𝑠𝑒 𝑧̌𝑖𝑣𝑜𝑡 𝑚𝑖𝑗𝑒𝑛𝑗𝑎…”

 

Pri kraju Misnog slavlja don Grgo se zahvalio cjelokupnom puku, zboru, don Mirku Bitunjcu, te pozvao sve nazočne na zakusku i druženje.

 

Don Mirko je don Grgu darivao sa slikom matične župne crkve (da ne zaboravi odakle je potekao ), dok mu je KUD Kučine (zbor) u znak pažnje poklonio zlatnu pločicu, a ministranti su dijelili krunice svim nazočnima nakon Misnog slavlja.

 

Don Grgo će svoju službu nastaviti u Velikoj Gorici.